Talenat koji posjedujem:
Ja sam Tea Gutić i sama sam birala datum rođenja.
Tačnije, mjesto i vrijeme.
Kada me pitaju zašto, obično samo namignem. A ako baš jako žele da znaju, onda im priznam da je inkubator strava. Pokreće mala pluća i ne udišeš gadosti spolja. Prilično čudesno, zar ne? Samo, nije ovo priča o disanju. Ovo je priča o poeziji. O minimalizmu stvaralačkog izraza. I mada posjeduješ obimniji prostor, dat ti je ovaj jedan, bez inkubacije. Nešto slično hodniku gimnazije kad ti je vraški dosadno (namig, samo kažem).
Pišem devet godina, a šaljem radove tek pet. Većina je nagrađena, pa nisam znala da se otkačim. Lažem, nisam htjela da se otkačim. Od Gradiške i Banjaluke, do Sarajeva i Beograda. Par biografskih činjenica i ispuniš uslov da te izdvoje, ili ipak nešto uzvišenije? Možda zbirka poezije koja još uvijek nije objavljena? :)
Ja sam...
„Od onih, što nisu od onih...”
Moj moto
Sve vrijedi.